Svi smo mi uvelike svjesni koliko je životno okruženje u velikim gradovima nestabilno, unatoč visokoj razini udobnosti. Da bi se uništio grad, dovoljno mu je uskratiti vodu na nekoliko tjedana. Ostalo će učiniti epidemije. Dok je u slučaju nadolazećih kataklizmi neizbježna energetska kriza. A posljedično neće biti ni grijanja, svjetla, komunikacija, zaustavljanje transporta na energetski promet, gradskih komunalnih usluga i tako dalje. Dakle, sadašnjim razvojem događaja, megalopolisi su tempirana bomba, smrtonosna zamka za milijarde ljudi.

Danas na planetu postoji 36 megalopolisa. A njihov broj stalno raste. Zamislite samo: polovica svjetske populacije živi na jedan posto Zemljine površine. Do čega to može dovesti? Izgradili smo si puno potrošačkih mravinjaka od stakla i betona koji uništavaju naš planet, mijenjaju njegovu ravnotežu i opterećuju njegovu površinu. Nismo uspjeli ispoštovati Zemlju. Uskoro ona neće imati nikakvog poštovanja  prema nama…

Istaknimo ovaj dio: “Strukture megagradova teže stotine milijuna tona. Nastanjuju ih deseci milijuna ljudi, koji imaju i vlastitu težinu. Postoje točkasti pritisci na litosferne ploče. Zemlja diše. A kada unesemo milijarde tona iz drugih dijelova planeta i koncentriramo ih na jednom mjestu, u gradovima, to remeti ritam i ravnotežu planeta. Mijenjaju se strujanja vjetra i temperaturni obrasci. Temperatura raste za 10-15 stupnjeva u urbanim područjima.”

Olga Protsenko usporedila je naše gradove s metastazama koje ubijaju organizam planeta. Vidimo li ove promjene? Mi vidimo. Samo trebate gledati globalno. Gradovi utječu na promjenu ritma planeta. Promjene koji doprinose napredovanju seizmičke aktivnosti i utječu na okoliš, i vjetar i sve ostalo, te promjene utječu i na klimu.

Neprestano nanosimo štetu našem planetu. Najgore što smo učinili, osim onoga što smo već uništili, stvorili smo pritisak na zemlju. Gradimo gigantske gradove i uopće ne razmišljamo o šteti koju oni donose našem planetu. Zgrade megalopolisa teške su stotinama milijuna tona. Milijuni ljudi koncentrirani su u megagradovima. Riječ je o ogromnom broju potrošača koji stvaraju katastrofalno onečišćenje okoliša na malom prostoru, s kojim se naša Zemlja više ne može nositi.

Konzumeristički način života društva i brzo ubrzanje klimatskih promjena doveli su do činjenice da smo “danas ubili naš planet, jedini dom koji imamo”.

Moderna tehnologija sprječava ljude da očuvaju planet iz sljedećih razloga:

Prvo, njihov razvoj i primjena usmjereni su prema zahtjevima potrošačkog društva. Drugo, tehnologija ne pripada ljudima, već služi interesima malog broja pojedinaca, te je pokazatelj bogatstva, moći i važnosti u potrošačkom svijetu.

Jedini izlaz iz ove kritične situacije je udruživanje i promjena formata razvoja društva iz konzumerističkog u kreativni. “Možemo se ujediniti i izgraditi Kreativno društvo u kojem ćemo cijeniti jedni druge i svoju okolinu”.

U Kreativnom društvu život čovjeka je glavna vrijednost. Stoga će sve tehnologije biti usmjerene na osiguranje sigurnosti i poboljšanje kvalitete života ljudi. Ovaj pristup će nam omogućiti da uvedemo red u naš dom, spasimo naš planet, naše živote i živote naše djece.

Ujedinjavanje svih ljudskih potencijala u jedan Kreativni val pomoći će napraviti stvarnu promjenu u svijetu u kojem sada živimo i postaviti jake temelje za budući siguran, stabilan i zdrav život našeg planeta i civilizacije.

Klimatske promjene već poprimaju katastrofalan zamah. A mi ih samo pogoršavamo. Ako uzmemo sve zajedno, danas smo ubili naš planet – jedini dom koji sada imamo. Ali nemamo kamo pobjeći. Ovo je kraj. Pomalo rastegnut u vremenu, ali to je kraj. Jedina šansa za nas, za ljude i za naš planet je promjena formata društva. Prestanimo biti metastaze. Možemo živjeti drugačije.

Možemo se ujediniti i stvoriti Kreativno društvo u kojem cijenimo jedni druge i svoju okolinu. U kojoj nam neće ekologija i potrošnja diktirati pravila igre, već ljudske duhovne moralne vrijednosti. Samo u takvom društvu imat ćemo priliku stvoriti tehnologije koje će spasiti naš planet i naše živote te živote naše djece. Samo u Kreativnom društvu moći ćemo se baviti ekologijom i uređivanjem stvari na planetu. Stoga, ljudi, probudite se! Pogledajte ovaj umirući planet. A onda pogledajte u oči svoje djece. Jeste li im zaista obećali takvu budućnost?

 Ovo su šokantne informacije. Ovdje ne govorimo o stilu života, o ekološkim poteškoćama, ovdje govorimo o poremećaju strukture planete, direktnom opterećenju na litosferne ploče Zemlje, a posljedice tih naših postupaka će biti osjetne u budućnosti. Koliko često razmišljamo o stvarima koje radimo? Kakav svijet ostavljamo za sobom? Nemamo kamo pobjeći. A danas, možemo li svojoj djeci obećati budućnost? Sve je ovo vrlo ozbiljno i važno je shvatiti da svi ovisimo jedni o drugima i imamo zajedničku odgovornost za svoju budućnost. Budućnost je u našim rukama! Možemo živjeti drugačije kao jedno čovječanstvo u Kreativnom društvu!