Bilo je mnogo pokušaja stvaranja Kreativnog društva u prošlosti, ali o tome nemamo dovoljno podataka jer njihova dostupnost nije u interesu sustava. Tako se stječe dojam da je ovaj sustav oduvijek tu i da nema mogućnosti da ga se promjeni. No ljudi su uvijek dobro znali kakvo društvo je pravedno društvo i zbog čega ga treba izgraditi.
Koju god epohu posljednjih tisućljeća postojanja naše civilizacije uzeli, nećemo naći vrijeme u kojem čovječanstvo nije bilo u potrazi za sustavom koji bi ga vodio do najvišeg stupnja ljudske evolucije. Tijekom proteklih stoljeća nizali su se sustavi u pokušajima i pogreškama: feudalizam, kapitalizam, socijalizam, komunizam i slični. Štoviše, isprva je ideologija svakog novog sustava nadahnjivala vjeru u postizanje željenih visina, dajući obećanja koja su ljudi željeli čuti radi postizanja boljeg života, donošenja noviteta i tračaka nade, suprotno od prethodne zastarjele ideologije.
Tada bi još jedna “nova ideologija”, baš kao i prethodna, ponovno pokazala svoja ograničenja u praksi, kao i svoju nesposobnost da udovolji očekivanjima čak i malog dijela društva, a da ne spominjemo svakog njegovog predstavnika. Svaki sljedeći kolaps očekivanja i nada mase su sve teže podnosile. Tako je to razočaranje svaki put u pamćenju ljudi oblikovalo podsjetnik na neuspjehe i lažno vjerovanje da je nemoguće izgraditi pravedno društvo u kojemu je najvažniji čovjek.
Rezultat toga je da danas obični građanin više ne vjeruje u “sretan život u stabilnosti i prosperitetu”, ne vjeruje u još jedan slogan o neovisnosti i jednakosti. Sve što zna su laži, obmane i druge manipulacije političara. Mnogi ne vjeruju obećanjima gospodarskog i tehničkog napretka, promatrajući u stvarnom životu ogroman jaz između bogatih i siromašnih te shvaćajući da će taj napredak utjecati na vrlo mali dio stanovništva, dok će se za ostale poboljšanja pojaviti samo na papiru. Unatoč svim empirijskim dokazima i iskustvima neuspjeha stečenih tijekom stoljeća, čovječanstvo još uvijek žudi za promjenom nabolje, ali u isto vrijeme ne vidi izlaz iz ove krize.
Trenutno smo u kritičnoj fazi modernog društva.
ZAŠTO SE OVO DOGODILO?
Nepovjerenje masa u vođe koji obećavaju bolju budućnost, uz nečinjenje ničega, postojat će dok ljudi ne dobiju odgovore na pitanja.
- Zašto su stare ideologije, unatoč obećavajućem početku, nestale u povijesti poput neuspjelog eksperimenta?
- Zašto, unatoč svim zakonima o ljudskim pravima i slobodama zapisanim u ustavima većine država, u praksi danas vidimo suprotno?
VLAST. Unatoč ogromnoj raznolikosti predloženih oblika postojanja društva i zalaganju za SLOBODU i PRAVDU, primijetit ćete da se u praksi svugdje ustrajno čuvalo jedno te isto: hijerarhija moći koja se izražava kao moć pojedinaca nad društvom! To jest, zapravo se održava sustav robovlasništva; ideološko oruđe upravljanja njime samo se usavršava. Ambalaža se mijenjala, no nije došlo do promjene sadržaja.
Sljedeća važna točka koja je sama po sebi negirala izgradnju slobodnog društva, unatoč upotrebi njegovih slogana, potrošački je format ljudskih odnosa koji prevladava tijekom posljednjih 6 000 godina. Ovaj format koncentrira pažnju masa na sebičnost, ponos, želju za dominacijom, želju za beskrajnom konzumacijom i posjedovanjem nečega, i što je najvažnije, neutaživu žeđ za moći. Nezasitni životinjski instinkt aktivira se stvarajući patogeno stanje u razvoju pojedinca. A to pak stvara patogeno stanje za razvoj društva u cjelini. Sve dok svaki čovjek teži nezasitnoj konzumaciji, njegovo će postojanje biti svedeno na obrasce koje nameće potrošački format. Smisao života takvog čovjeka fiksiranog na materiju često je potraga za moći, priznanje i neograničeno povećanje kapitala.
Inače, riječ “kapital” izvedena je od latinske riječi “caput”, što znači “glava”. Korijeni ovog koncepta potječu iz vremena kada se stoka smatrala novčanom jedinicom, a brojala se po glavi, dakle brojem životinja. Dok se u robovlasničkom sustavu masa siromašnih ljudi (robova) nije smatrala ljudima, kupovali su ih i prodavali kao stoku. No nije li uvođenje takva stava čovjeka prema čovjeku u društvu zločin protiv čovječnosti?
Nije li takva potraga za imaginarnom moći i materijalnom nezasitnošću posljedica dominacije niskih potreba kod čovjeka? Rezultat su natjecanje, sporovi, svađe, suparništvo, prepirke, klasni sustav, hijerarhija moći, jaz između siromašnih i bogatih i, na kraju – hibridni i svjetski ratovi. Nije li zbog toga potrošački format samoubilački za cijelo čovječanstvo? Ratovi koji započinju u ljudskoj svijesti orijentirani na potrošački format vode do straha, agresije i smrti. Nije li istina da se destruktivni, opresivni potrošački format u glavama ljudi, sa svojom nezasitnom željom za moći, ratovima te žeđi za posjedovanjem i svijetli san svakog čovjeka o mirnom, sretnom i sigurnom životu – po prirodi shvaćanja međusobno isključuju?
Sa sigurnošću možemo reći da danas postoji svijest i znanje o ovim promašajima iz prošlosti, tj. znanje o pravim razlozima zašto se takva društva nisu održala.
To je znanje zbog kojeg više nećemo raditi iste greške koje smo radili prije. Osim toga, danas imamo tehnologiju koju ljudi prije nisu imali, a koja može znatno pomoći u procesu izgradnje novog društva, zbog čega je mogućnost njegove izgradnje danas veća nego ikada u povijesti čovječanstva.
