Dug je nepotreban i normalnom čovjeku bi prvo palo na pamet pitati kako smo uspjeli kreirati društvo u kojem su dugovi sveprisutni. To je zaista uspjeh, u negativnom smislu. Novčarski sustav današnjice izuzetno je iskompliciran kako bi se među raznom bankarskom terminologijom izgubio stvarni način na koji se kreira novac.
Istina je i da mnogi ekonomski stručnjaci ovdje nemaju odgovor, kao da kreacija novca i njen plasman nije ključno ekonomsko pitanje. Ipak, u potrošačkom društvu moć kreacije novca ja dana bankama u privatnom vlasništvu i, naravno, kao i svaki privatnik, gledaju vlastiti profit.
Situacija u kojima privatne središnje banke kreiraju svu politiku plasmana novca u državama prisutna je u svijetu duže vrijeme. Narodne ili centralne banke već jako dugo za svoje djelovanje ne polažu račune nikome, čak niti parlamentu ili ministarstvu financija. One su neovisne i zaštićene hrpom zakona i međunarodnih konvencija, te se protiv centralnih banaka i njenih zaposlenika ne može niti pokrenuti sudski proces, jer imaju zagarantiran imunitet. Nešto kao diplomati, mada s diplomacijom nemaju nikakve veze.
Najbitnija informacija o sistemu kaže da je sav novac koji se nalazi na tržištu tamo plasiran kreditom. Kredit je dug i sav novac tako plasiran predstavlja dug koji progresivno raste zbog kamate koja se veže uz dug. Paradoks kaže da što je određena država naprednija i ima veći BDP, više je dužna. BDP izravno ovisi o količini novca koji je plasiran na tržište, pa ako novca nema, BDP pada, jer ovisi direktno o potrošnji. Stoga, većim zaduživanjem BDP raste, ekonomska aktivnost cvjeta.
Dakle, što više radimo, dug postaje veći i zato su dugovi najvećih ekonomija svijeta premašile BDP-e pojedinih država za nekoliko puta. Mi svojim radom direktno upumpavamo novac u džepove bankara, pa tako i njihov džep buja što mi više radimo. Čovjek u potrošačkom smislu hrani cijeli svijet, a paraziti uzimaju i do 70% njegova rada sebi kroz oporezivanje i druge izmišljene namete. U biti, kroz ovaj sistem se rad, trud i zarada cijelog svijeta slijevala u džep pojedinaca tisućama godina.
Isto tako, financijski sustav će pripadati ljudima, a ne privatnicima, te će biti u potpunosti javan i transparentan, što danas nije slučaj. Stoga će kroz takav sustav ljudi sami odlučivati što će i na koji način financirati.
U Kreativnom društvu ljudi će imati osigurane sve osnovne životne potrebe. Neće biti u ikakvoj oskudici i neće strahovati od isključenja struje ili izbacivanja na ulicu. U takvom društvu dugovi su besmisleni jer se postavlja pitanje zašto bi se itko zaduživao. Ipak, u individualnom smislu čovjek ima pravo uzeti kredit ako mu ga netko pod određenim uvjetima nudi. Takve će se stvari regulirati pravilima koje će čovječanstvo zajednički donijeti.
Stoga Kreativno društvo možemo zaista nazvati društvom bez dugova…
Kreativno društvo možemo uistinu nazvati društvom bez dugova…
